See other templatesSee other templates

Školski pedagog nas šalje na obradu jer su profesori primjetili da se čudno ponaša - anksiozan, odsutan, sanjar - 11.god., ove godine je promjenio školu. Moram napomenuti da je njegov psihomotorni razvoj bio uredan. Uvijek je bio veselo djete, druzeljubiv, bogatog vokabulara, motoricki vrlo spretan. Vrlo brzo je stekao nove prijatelje i lijepo mu je u novoj školi. Mi smo vrlo brižni roditelji, pedagog nikad nije razgovarao s njim i ne poznaje ga. Njegova reakcija nas je iznenadila. Da li se mi moramo odazvati tom prijedlogu? To mi se čini kao vrlo ishitren i neutemeljen zaključak nakon dva mjeseca nastave. Prosječan je učenik, ne voli baš puno učiti ali je vrlo bistar, širokih interesa, empatičan. Što da radimo? Mi smo pristali na to jer su nas zaskočili. Ali smatramo da mu to nije potrebno. Zabrinuti roditelji. HVALA

Štovani roditelji,

Vaš dečko ulazi u pubertet, promijenio je školu i sve su to moguća objašnjenja zašto privlači pažnju profesora. S druge strane ti profesori zasigurno imaju iskustva s mnogobrojnom takvom djecom i čini se da primjećuju da on odskače po svom ponašanju. Na Vašem mjestu pokušala bih razumijeti njihovo mišljenje i molila bih nekog od njih ili više njih za razgovor. U pravu ste kada kažete da su Vas zaskočili i kada očekujete da školski pedagog prije negoli Vas pozove na razgovor, razgovara s Vašim dječakom. Vi se imate pravo odazvati traženoj obradi i istu odbiti. Ukoliko će stav škole i dalje biti da on treba obradu, bilo škola bilo pojedini profesor ima pravo i dužnost prijaviti slučaj nadležnom Centru za socijalnu skrb i tada će Vas oni pozvati na razgovor. Mislim da trebate razmišljati pozitivno i u korist interesa svog djeteta. Škola Vas upozorava da Vaše dijete pokazuje probleme u ponašanju koji se mogu odraziti na njegov školski uspjeh i napredak. Ukoliko se obradom utvrdi da ih nema kako i Vi mislite, onda će te moći mirno spavati a školu upozoriti za ishitrenu odluku. No, ukoliko su kod Vašeg dječaka manifestacije "čudnog ponašanja" znaci dosad neprimjećenog manjeg razvojnog poremećaja ili prvi znaci psihičkog poremećaja ili poremećaja u ponašanju iz različitih drugih razloga, neće Vam biti žao što ste na vrijeme reagirali i potražili stručnu pomoć za svoje dijete. Kao brižni roditelji Vi se moguće osjećate povrijeđeni. Teško Vam je sagledati da je moguće da se Vaš dječak drugačije ponaša u školi negoli kod kuće - to nije rijetkost za njegovu dob. Ili da ste neke njegove posebnosti smatrali sastavnim dijelom njegove ličnosti. Isto tako Vam je teško sagledati da neki profesori koji ga ne vide svaki dan i ne poznaju dovoljno, negoli tek par mjeseci, drže da je "anksiozan, odsuta i sanjar".  Na Vašem mjestu ja bih od liječnika opće prakse zatražila uputnicu i odvela ga na razgovor psihologu. Ukoliko on utvrdi da je potrebna daljnja obrada, ne bih više o tome dvojila. Ukoliko je mišljenje psihologa da je samo riječ o pubertetu i privikavanju na novu školu, o tome bih izvjestila školu pozivajući se na nalaz psihologa. Kao stručnjak vjerujem u dobre namjere i iskustvo profesora i školskog pedagoga, što ne znači da su svi baš uvijek u pravu.

Lijep pozdrav, urednica

Go to top
JSN Boot template designed by JoomlaShine.com