See other templatesSee other templates

Poštovani imamo sinčića starog 23 mjeseca, prohodao je sa 15 mjeseci. Javljamo Vam se jer smo zabrinuti zbog slijedećeg: otprilike zadnjih 7 mjeseci kada se ne udovolji njegovim zahtjevima udara glavom u pod, u namještaj, klekne na pod sa rukama pokrije lice i tako miruje, legne na leđa-lice prekrije rukama digne noge i maše njima kao da vozi bicikl, također i burno reagira kada se ne udovlji svim željama te nas ponekad zna udariti ili pogrebsti rućicama po licu.

Inače sve ostalo je kod njega u redu: puno govori i dobro govori, zna jako puno riječi i rečenica, igra se, trči, motorički je jako spretan, zaobilazi prepreke, smije se, veseli se, reagira na događaje, komentira i to dijeli sa nama, crta, sam daje inicijativu da se idemo igrati, voli učiti nove pojmove i riječi iz slikovnica, zna tražiti kada nešto treba riječima a isto to pokazuje rukama i pogledom, govori imena.

Kada razgovara glede u oči. Svaki dan nas iznenadi sa novim riječima i nekom novom radnjom ili spoznajom.

Molimo Vas za stručno mišljenje odnosno da li takvo ponašanje ima veze sa autizmom i da li ići kod liječnika?

Čini se da je Vaš dječak vrlo temperamentno dijete ukoliko se ova ponašanja pojavljuju samo povremeno kao izraz teškoća s nošenjem frustracije. No ako su česta i jako burna, mogu ukazivati na odgojne probleme, samo u krajnjem slučaju da postaju sve učestalija i sve teža mogu biti prvi nagovještaji odstupanja u psihičkom razvoju. Iz Vašeg opisa čini mi se da je Vaš sinčić samo malo temperamentniji (sigurno je neki vatreni astrološki znak  ) a Vi malo zatečeni kako da mu odgovorite odgojnim postupanjem. Ovim ponašanjima dijete pokazuje otpor osobi uz koju se vezalo i od koje očekuje trenutno zadovoljavanje svojih potreba. Ovo su relativno normalna ponašanja djeteta koje ulazi u period indviduacije, faze razvoja ličnosti. Na ova ponašanja treba primjereno odgojno djelovati, nikako ih ne potkrepljivati. Puno priče i opominjanja ne pomaže, najbolje je dijete spriječiti u većem ispadu, reći samo izričito "NE", uzeti ga u ruke i držati ga za ručice ili cijelim tijelom dok se ne umiri, a onda ga pokušati mirno usmjeriti na drugu aktivnost, pozitivnu aktivnost u kojoj se može osjetiti uspješan ili dobiti satisfakciju za izostanak željenog cilja koji mu je odbijen. Neka ponašanja kojima si neće nauditi mogu se samo ignorirati, a kada dijete stane s istima, pozove se kao da ništa nije bilo u aktivnost koja je predviđena u to vrijeme. Ukoliko je to bila reakcija na aktivnost koju ne želi, nakon ignoriranja neprimjerenog ponašanja, treba naći način kako dijete motivirati da prihvati neželjenu aktivnost, odnosno primjetiti prvi nagovještaj pozitivnog ponašanja i nagraditi ga toplim riječima i odobravanjem. Naša reakcija kada se to ponašanje prvi puta pojavi, značajno utječe da li će ga dijete opetovano koristiti. Tu je izuzetno važno pitanje dosljednosti - da li je NE uvijek poštovano ili je nakon takvog ispada dijete ipak dobilo željeno ili veliku pažnju svih ukućana, što ga isto može motivirati da ta ponašanja počne koristiti kao obrazac komunikacije s okolinom. Ukoliko nećete uspijeti odgojnim postupanjem utjecati na ova ponašanja, potražite pomoć iskusne bake ili dječjeg psihologa. Ova ponašanja nemaju veze s autizmom, čak  i kada ih pokazuje dijete s autizmom. 

Go to top
JSN Boot template designed by JoomlaShine.com